Osjetljivo je i slojevito pitanje odijevanja žene muslimanke u savremenim društvima. Nastanu kratkotrajna zatišja rasprava o hidžabu, nikabu i mahrami, pa se ponovo zahukcu ili zatalasaju. Neprebrojive rasprave, tekstovi, studije, knjige napisane su o odijevanju muslimanke. Rasprave za i protiv hidžaba ili pokrivanja zaokupljaju pažnju dobronamjernih, strucnih i pozvanih, ali i onih zlonamjernih, neupucenih, nepozvanih. Raspravlja se o hidžabu i nikabu posvuda, cak i u državnim parlamentima, i donose zakljucci, propisi, zakoni koji pocesto hoce biti iznad Božijeg, univerzalnog zakona. Allah, dž.š., naredjuje u suri En-Nur - Svjetlost muslimankama da cuvaju stidna mjesta svoja, da  prekriju ukrase svoje i da ih ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili ocevima svojim... U ajetu se dalje navodi kome muslimanke mogu pokazati ukrase svoje i zašto samo tim dozvoljenim muškarcima. U suri El-Ahzab - Saveznici Allah, dž.š.,  kaže da propisana odjeca osigurava muslimankama prepoznatljivost i zaštitu.

 
Muslimanima - i ženama i muškarcima - propisana je odjeca koja ne smije biti tijesna, prozirna, nepristojna - da bi bila odraz odjece bogobojaznosti. U zavisnosti od prilika i tradicionalnih vrijednosti muslimani svoju odjecu oblikuju i prilagodjavaju prostoru i vremenu. Pokrivanje pojedinih dijelova tijela je obavezno. Žena pokriva one dijelove tijela kojima bi mogla izazvati požudu ili neprilike - naravno kad se nadje na javnim mjestima na kojima bi njena otkrivenost to mogla izazvati. Odjeca treba zaštititi ženu muslimanku i uciniti je poštovanom i vrijednom. 
Muslimanka ima svoje mjesto, ulogu, znacaj u muslimanskom društvu. Ima, naravno, i musliman - muškarac svoje mjesto, ulogu i znacaj, ali se pod lupom drži i promatra lik i djelo žene muslimanke. Ima u tom promatranju opravdane i poštene kritike - u ime Allaha, dž.š., i prosperiteta muslimanskoga društva, ali i neopravdane kritike te nepoštenih i okrutnih gledišta i zahtjeva - u ime muških prava, muške dominacije i egoizma. O odijevanju žene muslimanke raspravlja se i s opasnih pozicija, mimo vjerskih i ljudskih. Sporna je odjeca muslimanke ako ne zadovoljava ukus i moral vecine ili ako se ne uklapa u modne trendove. Smeta zapadnjacima pokrivenost i smjernost muslimanke, a ne smeta im sveprisutna ogoljenost i vulgarnost otkrivenih žena. Ne smeta im ni što je ta otkrivena savremena žena preopterecena, neshvacena, ponižena. Emancipaciju ta zapadna žena prihvata pocesto iz nemoci i neznanja. I modne trendove prihvata iz istih razloga, slijepo ih slijedi, robuje im - svjesno ili nesvjesno. Gubi ta žena u tom svom emancipiranju i osjecaj za elementarnu pristojnost, žrtvovati je spremna moralne norme i vjerska uvjerenja. 
Ali, nije zanimljivo i važno javno raspravljati o nepristojnim, nakaradnim, ponižavajucim instalacijama koje namecu svjetski modni kreatori. Pozornost kriticara i zaštitnika savremenosti i jednakosti nije na tome, nego na odjeci muslimanke. Tolerantne nemuslimane tek iritira, a one neprijateljski nastrojene pokrece na akciju hidžab i nikab. Ne smetaju im razgolicenost, vulgarnost, bahatost izopacenih sljedbenika modnih i inih trendova, ali im smeta pokrivenost, smjernost, ustrajnost muslimanki koje cuvaju svoju vjeru i tradiciju. 

Licemjerje, mržnja, destruktivnost odavno su pokretacke sile savremenih društava. Ali, i u takvim društvima iskreni i smjerni vjernici uspijevaju biti cuvari i zaštitnici univerzalnih vrijednosti i napretka. Uspijevaju oni - i u tim društvima - prepoznati i razdvojiti istinu od laži i dobro od zla. Osiguravaju oni covjcanstvu, ne samo muslimanima, milost i pomoc Božiju. 
Božiji zakon i Poslanikov sunnet prihvatljivi su i prilagodljivi svakom prostoru i vremenu i svakom insanu pojedinacno. Treba umjeti, željeti i htjeti živjeti po principima islama i tako biti savremen, dobrodošao, poštovan, vrijedan. A za to treba imati vjeru, znanje, volju, odvažnost, hrabrost, ali i osjetljivost, strpljivost, plemenitost, ustrajnost. 
Muslimani ne mogu i ne smiju biti neodgojeni, neprosvijeceni, neiskreni, neobrazovani, nedosljedni, nesigurni, lijeni. A da bi bili i ostali takvi, moraju imati roditelje, odgajatelje i ucitelje sposobne da ih usmjeravaju i uce. Takodjer, moraju imati i ambijent i spremnost da uce, sazrijevaju, slušaju, preuzimaju inicijativu, odricu se - svakako prema svojim osobnim mogucnostima. Kakvu ce odjecu odabrati zavisi od unutarnjeg opredjeljenja, od snage duha, nivoa obrazovanja, od društvenog statusa i ambijenta. 

Žene muslimanke trebaju odabrati - kadre su to one ako su odvažne i prosvijecene - odjecu bogobojaznosti, dostojanstva, pristojnosti prilagodjenu mentalnom i duhovnom sklopu, ali i prilikama i društvenim okolnostima. Takva odjeca osigurat ce muslimanki da bude svoja, da bude sigurna i poštovana. Da se taj stil prilagoditi i umjerenim modnim trendovima. Ne bi trebalo zaoštravati sukobe i jacati tenzije u sredinama koje preferiraju ili baštine drukcije obicaje i zakone, jer muslimani se mogu prilagoditi i biti - poštujuci islamske obicaje i zakone - dobrodošli i svoji. Odjecom i ponašanjem trebaju pokazati da su uzorni, ponosni i savremeni da ne bi bili omraženi i poniženi. Tradicionalna odjeca pojednih naroda može biti iritantna, neprihvatljiva, nedobrodošla u pojedinim sredinama. Tradiciju ne treba pretpostavljati vjeri. Islamski propisi, zakoni i obicaji prilagodljivi su svakom vremenu i prostoru, a tradicijski nisu. Zarad interesa islama i muslimana - mudrije je i ucinkovitije ogranicenim i krutim tradicionalnim navikama, obicajima i zakonima pretpostaviti islamske - prilagodljive svakom prostoru i vremenu. 

preuzeto sa www.preporod.com